Na ovim stranicama možete pronaći odgovore na učestalo postavljana pitanja vezana uz zdravlje zubi.



Zašto mi prilikom pranja zubi zubno meso uvijek krvari?

Zubno meso, desni ili gingiva dio je potpornog aparata zuba i čini vanjski obrambeni zid parodonta i stoga je izloženo djelovanju vanjskih čimbenika te je ujedno i podložno promjenama koje su odraz nekih fizioloških ali i patoloških stanja koje se javljaju u našem organizmu. Zabrinjavajuće je da velikoj većini ljudi u današnje vrijeme krvari zubno meso prilikom pranja zubi a da tome ne pridaju važnosti. Krvarenje je uvijek znak da nešto nije uredu to jest da je narušena cjelovitost sustava krvnih žila u određenom dijelu u organizmu. Organizam nas upozorava na neki nedostatak, a mi olako prelazimo preko toga.

 

Najčešći uzrok krvarenju zubnog mesa je kronična upala zubnog mesa i potpornog aparata zuba (kronični gingivitis odnosno parodontitis). Ono što dovodi do takve kronične upale je neadekvatna oralna higijena. Više o nastanku ovih kroničnih oboljenja te o pravilnoj oralnoj higijeni možete saznati na našoj web stranici, u dijelu AIR FLOW.

 

Od ostalih, manje čestih uzročnih čimbenika možemo navesti pojačanu sklonost krvarenju desni u pubertetu te u trudnoći zbog hormonalnih promjena. Stanja koja dovode do vitaminskog deficita (posebno vitamina C – skorbut, ali i ostaklih) mogu rezultirat krvarenjem desni. Desni također mogu biti osjetljivije, a time i lako krvare u febrilnim stanjima akutne upale gornjih dišnih putova (upale ždrijela, nosa, grkljana, krajnika).

 

Ono što bismo u takvim stanjima trebali učiniti jest poboljšati oralnu higijenu, otkloniti sve moguće uzroke krvarenja kako lokalne (kamenac, naslage, odstojeći i stari ispuni) tako i sistemske (vitaminski i nutritivni deficit, kontrolirati kronična oboljenja).

 

Perem zube nekoliko puta na dan, no uprkos tome zubi mi se i dalje kvare. Kako to?

Karijes (kvar) zuba je bolest koja ima nekoliko uzročnih čimbenika koji u međudjelovanju dovode do raspada tvrdog zubnog tkiva. Ti čimbenici su bakterije u ustima, hranjive tvari koje one koriste za svoj metabolizma i razmnožavanje te vrijeme. Prema tome, u prevenciji karijesa moramo djelovati na sva tri polja kako bi pojavnost iste sveli na minimum. Općenito, skup mjera pomoću kojih djelujemo na sva ova tri uzročna čimbenika, a koje uz pomoć jednostavnih pomagala obavljamo kod kuće nazivamo oralna higijena. No na početku odmah da razjasnimo da odgovarajuća oralna higijena ne podrazumjeva samo i isključivo četkanje zubi nego i niz dodatnih mjera i postupaka. Bitno je naglasiti da oralna higijena danas podrazumijeva drugačiji pristup pranju zuba od onog koje je bio uobičajen čak i prije par desetljeća. Razlog tome su uvelike izmijenjene prehrambene navike. Pod tim pojmom misli se prvenstveno na sastav i konzistenciju namirnica koje unosimo u usta, a koja je nepovoljna u smislu održanja zuba čistima u periodu između dva četkanja. Želi se naime reći da danas u velikom postotku slučajeva unosimo hranu koje je ljepljiva i vrlo lako adherira na površinu zuba te tu ostaje dovoljno vremena da bi se započeli procesi koji u konačnici dovode do demineralizacije (otapanja) tvrdih zubnih tkiva te nastanka karijesa.

 

Dakle, danas četkica i pasta nisu više dovoljno sredstvo u održavanju zdravlja zubi.

 

Vizualni dojam da smo odstranili sav plak četkanjem ne znači i da smo time odstranili sve bakterije sa površine zuba. Osim četkanja vrlo je bitno koristiti zubni konac ili svilu. Njime čistimo prostore između zubi u koje se zavuku čestice hrane koje četkicom nikako ne možemo izvući. Danas na tržištu postoje i posebne, takozvane interdentalne četkice za čišćenje međuzubnih prostora. Mehaničko čišćenje jezika još je jedan segment o kojem je bitno ovdje progovoriti. Nakon četkanja zubi trebalo bi iščetkati i jezik kako bi sa njegove površine odstranili svi ostaci hrane i bakterija koje mogu dovoditi do gore opisanih stanja i bolesti. Osim ovih postupaka temeljenih na mehaničkom principu, kao dodatna sredstva koriste se i različite antiseptičke otopine (vodice za usta) pomoću kojih se smanjuje količina bakterija u ustima i time pridonosi poboljšanju higijene.

 

Kako mogu izbjeliti zube? Da li je taj postupak štetan po zdravlje zubi?

Danas je tržište preplavljeno raznim preparatima za izbjeljivanje zuba. Od običnih zubih pasta do pravih preparata za izbjeljivanje koje se rabe isključivo profesionalno. Odmah da napomenemo zubne paste ne mogu izbjeliti zube niti odstraniti zubni kamenac već samo maknuti mrlje koje se stvore na površini zuba. Sam postupak izbjeljivanja obično se izvodi u ordinaciji sa preparatima koji imaju u svom sastavu neki oksidans (na pr. karbamid-peroksid) koji na principu oksidacije dovodi do izbjeljivanja. Postupak je bezbolan i sastoji se od aplikacije preparata uz pomoć individualne žlice na zube i tako se ostavi da djeluje određeno vrijeme (od nekoliko minuta do 1/2 sata) već ovisno o koncentraciji djelatne tvari u preparatu. Nakon toga preparat se skida, ispire a zubi se nakon tretmana moraju zaštiti nekim od pripravak fluora. Vrlo sličan postupak se može provoditi i kod kuće tako da stomatolog pacijentu aplicira pripravak i on ga nosi doma no tada je koncentracija preparata puno manja, a sam tretman traje dulje.

 

Do sada smo govorili isključivo o izbjeljivanju svih zubi, no postoji i mogućnost izbjeljivanja pojedinog zuba, naročito zubi koji su izgubili svoju prirodnu boju (potamnjeli) zbog liječenje (devitalizacije, vađenje živca). Postupak se provodi sličnim preparatima prilagođenim za takav tretman samo što se vaj puta takav pripravak aplicira u unutrašnjost zuba i vrši sa takozvano unutarnje izbjeljivanje. Uz pažljivu i odgovarajuću primjenu, poštujući pravila struke izbjeljivanje zubi nije štetno po njihovo zdravlje!

 

Prije 4 tjedna me poceo boljeti zub i to kod zvakanja hrane. Radi se straznjem zubu u kojem je nova, bijela plomba. Do sada sam to ignorirala jer ste mi rekli da treba vremena da se zub navikne na ispun. Bol je kratka ali nezgodna. Zanima me trebam li se jos malo strpiti ili je to ipak nesto ozbiljno?

Tegobe na koje se žalite najvjerojatnije su, kako smo već rekli, potpuno benigne prirode. Radi se naime o pojavi koju mi nazivamo postoperativnom preosjetljivoću a povezana je uz mikrofizikalne promjene koje se događaju u zubnoj supstanci nakon što se u zub stavi kompozitni (bijeli) ispun.

 

Tegobe u pravilu jenjavaju nakon mjesec do dva. U slučaju da ipak perzistiraju, molimo da nam se javite i tada ćemo zamjeniti ispun, a prije toga tretirati zub na način koji nalažu pravila struke - takozvana desenzibilizacija.

 

Zašto se u zadnje vrijeme prednost daje bijelim ispunima (plombama) bez obzira na njihovo značajno manje kliničko iskustvo za razliku od amalgama koji je u uporabi preko 100 godina?

Smatramo da činjenica koji čitatelj navodi; da je amalgam u uporabi preko 100 godina, ne znači ujedno i da je taj materijal kvalitetniji od novih vrsta materijala koji su se počeli koristiti prije nekoliko desetljeća. Dakle, estetski materijali (bijeli ispuni) su doista kvalitetniji s nekoliko točaka gledišta.

 

Jedna od glavnih karakteristika estetskih materijala je njihova mogućnost kemijskog sljubljivanja uz zubnu supstanciju posredno (uz primjenu adheziva) ili neposredno. Amalgam se u zubu drži isključivo mehanički pomoću izvedbe odgovarajuće geometrije ormarića. Kemijska veze (adhezija) ima za posljedicu nekoliko bitnih stvari koje estetske materijale stavljaju ispred amalgama, a to su:

  • Budući da te veze mogu biti vrlo jake (preko 20 MPa) bijelim materijalima mogu se izvesti neki terapijski zahvati koji s amlagamom nisu mogući: zadovoljavajuća rekonstrukcija zubne krune kada je ona u velikoj mjeri razorena (ponekad i preko 80%). Na taj način prošireno je indikativno područje konzervativne (neprotetske) estetske stomatolgije što je za pacijente neki puta prihvatljivije.
  • Kemijskim sljubljivanjem smanjena je mogućnost ponovnog nastanka karijesa uz postojeći ispun – prevencija sekundarnog karijesa. Uz to danas postoje na tržištu i neki materijali koji vremenom otpuštaju tvari (fluor) koji kroz dulje vrijeme djeluju karijes – profilaktički.
  • Ostale bitne prednosti „bijelih“ materijala leže u njihovim mehaničkim karakteristikama. Razvojem materijala danas ima na tržištu prozvoda koji svojom statičkom i dinamičkom izdržljivošću stoje daleko ispred amalgama, tako da tvrdnja koju pacijenti često navode da su „crne plombe čvršće“, ne stoji.

 

Pacijentima je pak, u velikoj mjeri, bitno što su takvi materijali u boji zuba (estetski) i što se rekonstrukcije na zubima u tom slučaju ne vide.

 

Ovdje smo naveli samo neke, bitnije prednosti estetskih materijala. Naravno da ih ima još, ali to bi prelazilo okvire ovog teksta.

 

Međutim, uz prednosti postoje i nedostaci. Neki od bitnijh su:

  • Složenost u izvedbi takvih ispuna. Izvedba estetskog ispuna je puno složenija u odnosu na amalgamski i zahtjeva više vremena.
  • Skupoća – estetski materijali su zamjetno skuplji