DENTALNA IMPLANTOLOGIJA

Dentalna implantologija je dio suvremene kliničke stomatologije koji se bavi ugradnjom oseointegrirajućih implantata u kost gornje i donje čeljusti, a u svrhu nadoknade jednog ili više izgubljenih zubi.

 

Što je oseointegrirajući implantat?

Implantat (ili usadak) je "vijak" izrađen od biotolerantnog i bioinertnog materijala, u današnje vrijeme redovito titana. Oseointegrirajući (lat.: os – kost) znači da zbog posebne obrade površine sam usadak s košću čini jednu funkcionalnu cjelinu koja se može opteretiti silom u granici fiziološkog. Drugim riječima, na takav usadak može se ugraditi umjetni zub koji će funkcijom i estetikom zamijeniti izgubljeni prirodni zub.

 

U kojim slučajevima ugraditi implantat?

Implantat, jedan ili više njih, mogu se ugraditi u svim slučajevima kada se želi nadoknaditi jedan ili više izgubljenih zubi.

 

Kada implantate ne možemo usaditi?

Danas apsolutnih kontraindikacija za ugradnju implantata gotovo da i nema. Jedna od onih koju bi trebalo napomenuti je teži oblik osteoporoze kod koje je zahvaćena i koštana masa gornje i donje čeljusti. Od relativnih kontraindikacija mogu se spomenuti nepovoljni anatomski odnosi; nedovoljna količina kosti u koju se usađuje, blizina čeljusnog sinusa, blizina živca u donjoj čeljusti te nepovoljni međusobni odnosi gornje i donje čeljusti. No međutim, danas postoje vrlo učinkovite kirurške metode povećanja (augmentacije) koštane mase, podizanja dna sinusa (sinus lift) i dr. pomoću kojih nepovoljnu anatomiju možemo učiniti povoljnom za ovakve zahvate.

Treba spomenuti i kontraindikacije koje proizlaze iz sustavnih bolesti kroničnog tijeka kao kardiovaskularne bolesti, metaboličke bolesti (diabetes mellitus) i druge koje mogu predstavljati također relativnu kontraindikaciju. Međutim uz adekvatnu pripremu i eventualnu premedikaciju takvih pacijenata, i kod njih takvi zahvati mogu biti provedeni.

 

Zašto se pacijenti odlučuju na protetsko zbrinjavanje pomoću implantata?

Neki od najčešćih razloga su:

  • Ako nedostaje samo jedan zub, pacijenti se najčešće odlučuju na implantat jer na taj način ne moraju brusiti susjedne zube, što bi morali ako žele nadoknaditi izgubljeni zub klasičnim protetskim zbrinjavanjem pomoću mosta.
  • Kod djelomične ili potpune bezubosti, gdje bi klasičnim protetskim zbrinjavanjem bio indiciran mobilni protetski rad – potpuna ili djelomična pomična proteza, pacijenti se odlučuju na implantate jer u tim slučajevima dobivaju fiksni rad – most koji u većoj mjeri zadovoljava njihove funkcijske i estetske prohtjeve.

 

Koji su najčešći razlozi zbog čega se pacijenti radije odlučuju na klasično protetsko zbrinjavanje?

  • Činjenica da se radi o kirurškom zahvatu – strah od rezanja, bušenja kosti i anestezije
  • Trajanje terapije – nekoliko mjeseci
  • Cijena rada – nekoliko puta veća od klasične protetike

 

Kako izgleda postupak ugradnje?

Sam postupak se ugrubo može podijeliti u nekoliko faza.

  • Razgovor s pacijentom, planiranje i priprema – pacijent treba dobiti sve informacije vezane uz sam postupak i stanje nakon obavljenog zahvata; terapeut zajedno sa zubnim tehničarom nakon izvršenih detaljnih kliničkih i radioloških (ortopan tomogram, CT, denzitometrija) pretraga vrlo detaljno planira svaku pojedinu fazu i u dogovoru s pacijentom stvara sliku finalnog protetskog rada. Pacijent se upoznaje sa svim fazama i cijenom rada.
  • Kirurška faza – faza ugradnje implantata u kost. Zahvat se vrši u lokalnoj anesteziji i potpuno je bezbolan. Traje ovisno o broju implanatata od 0,5 - 1 sat.
  • Faza oseointegracije – je faza u kojoj se implantat učvršćuje. Ova faza traje od 3-6 mjeseci ovisno o kvalitativnim karakteristikama kosti – gustoća i kompaktnost kosti. Danas međutim postoje i koncepti kod kojih se implantati mogu opteretiti odmah nakon ugradnje u kost tako da se ova faza preskače.
  • Protetska faza – u ovoj fazi se na oseointegrirane implantate ugrađuje suprastruktura i rješava protetska nadoknada izgubljenih zubi. Što će se na implantate staviti ovisi o konceptu koju smo izabrali i za koji se pacijent odlučio. Na implantat se može staviti jedna krunica, fiksni (cementirani) most, most na vađenje (učvršćen vijcima), pomična proteza koja se sidri na implantate već ovisno o indikaciji i odabranom konceptu.

 

Neki od primjera:

Primjer zbrinjavanja potpune bezubosti:

Kod potpune bezubosti u gornjoj i/ili donjoj čeljusti protetsko zbrinjavanje pomoću implantata možemo učiniti na nekoliko načina već prema broju implantata koji se mogu ugraditi.

Ako se može ugraditi više implantata u jednu čeljust (6-8) koji se statički dobro rasporede, tada na njih možemo ugraditi fiksni (nepomični) rad – most na cementiranje ili most na vađenje.

Ako se može ugraditi samo manji broj implantata (2-4) onda se na njih stavlja pomična, pokrovna proteza gdje implantati služe za njeno sidrenje ili samo za stabilizaciju ovisno o načinu izvedbe i povoljnim anatomskim odnosima.

 

Primjer zbrinjavanja djelomične bezubosti

Kod djelomične bezubosti (nedostatka samo jednog ili više zubi) zbrinjavanje se u pravilu vrši tako da se na implantat ugrađuje fiksni rad (most ili krunica)

 

Koncept neposrednog opterećenja (immediate loading concept)

To je koncept protetskog zbrinjavanja potpune bezubosti kod kojeg se na implantate odmah nakon ugradnje stavlja pokrovna pomična proteza, a može se raditi samo u donjoj čeljusti.

CJENIK

Budući da u našoj svakodnevnoj praksi koristimo više vrsta različitih materijala pružamo mnogo vrsta različitih usluga i svakom pacijentu pristupamo individualno nismo u mogućnosti iznijeti jednoznačni cjenik. Cijene formiramo nakon prvog pregleda koji ne obvezuje na daljnji rad u našoj ordinaciji. Tijekom pregleda pacijenta upoznajemo s planom terapijom, zahvatima koje je potrebno učiniti te vrstama materijala.

NAČIN PLAĆANJA

Kreditne i potrošačke kartice:

kreditne i potrošačke kartice